Integrirani komunikacijski sustavi (zbirni komunikacijski sustavi) su elektrokomunikacijski sustavi za prijenos različitih vrsta informacija u obliku zvuka, znakova, slika te računalnih podataka. Prvotno su se takve informacije prenosile posebnim sustavima, kao što su telegraf, telefon, teleprinter, telefaks, telefoto, radio, televizija, računalne komunikacije i dr., a veze su bile ostvarene električnim vodovima (zračnim, podzemnim, podvodnim, ugrađenima u zgrade), radiovalovima (površinskima, reflektiranima od ionosfere i posredovanjem umjetnih satelita), te optičkim sustavima. Kadšto su te veze bile samo između dviju točaka, a kadšto u obliku mreža koje povezuju više korisnika.
Razvoj elektroničkih sustava omogućio je od 1980-ih istodobni prijenos istom mrežom različitih vrsta informacija (multimedijske komunikacije). Osobito su obradba informacija u digitalnom obliku, uspostavljanje računalnih mreža, od mjesnih (LAN, engl. Local Area Network) do svjetske računalne međumreže, te pokretna telefonija omogućili međusobno komunikacijsko povezivanje gotovo svih točaka na Zemlji. Pritom se upotrebljavaju do sada uspostavljene komunikacijske mreže i uspostavljaju se nove, a prijenos se obavlja mješovito: električnim vodovima, radiovalovima i optičkim vezama. U komunikacijskim središtima upravlja se prijenosom, mreže se prespajaju postupcima komutacije, automatski se odabiru najpovoljniji putovi prijenosa, a u javnim se sustavima obavlja i obračun usluga. Informacije se pritom prenose u stvarnom vremenu ili zbijene u informacijskim paketima. Jedno je od praktičnih rješenja, sve više upotrebljavanih, digitalna mreža zbirnih usluga (ISDN, engl. Integrated Services Digital Network), koja preko postojeće telefonske mreže omogućava prijenos zvuka, slika, znakova i podataka. Temelj su takvoj mreži tehnička sklopovska i programska rješenja, zatim regionalno, a u konačnici i međunarodno normiranje tehničkih sastavnica i postupaka prijenosa (protokola), te tehnička i zakonska zaštita osobnih podataka. Odlika je takvih sustava što se na isti vod, na jednome mjestu, može preko mrežnoga zaključnog uređaja (NT, engl. Network Terminal) priključiti i istodobno rabiti niz uređaja, npr. analogni i digitalni telefon i videotelefon, telefaks, računalo. Davatelji usluga nude u takvim mrežama, osim klasičnih, i mnoge dodatne usluge, kao što su preusmjeravanje poziva, zadržavanje poziva, snimanje poruka, davanje različitih obavijesti. Uspostavljanjem širokopojasnog ISDN-a (engl. Broadband ISDN) takvim će se mrežama moći visokokvalitetno prenositi i zvuk i televizijska slika.
Citiranje:
integrirani komunikacijski sustavi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 3. 2021.
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32688
