Električna instalacija je skup niskonaponskih vodova, odnosno vodiča, i električnih naprava koji omogućuje praktičnu primjenu električne energije u građevinskim objektima (stambene i dr. zgrade, tuneli, prometnice i sl.), industrijskim postrojenjima, rudnicima, vozilima, plovilima, letjelicama i dr. Električna instalacija može biti elektroenergetska te telekomunikacijska i signalna.
Primjer jednostavne instalacije njezina je izvedba u stambenim zgradama. Elektroenergetska instalacija služi u stambenim zgradama u prvome redu za rasvjetu i priključak kućanskih aparata i strojeva, ali i za motorni pogon (dizalo). Postavlja se po zidovima, podovima i stropovima, pod žbuku, u žbuku ili nad žbuku, u cijevi ili posebne kanale, za što služe i odgovarajuće vrste električnih vodova. Blizu ulaza u zgradu postavlja se glavna razvodna ploča s osiguračima, a od nje vode odvojci do razvodnih ploča pojedinih stanova. Na njima se nalaze brojila (u novijim zgradama brojila su obično na glavnoj razvodnoj ploči) s osiguračima strujnih krugova. Odatle se vodovi razvode do priključaka u zidovima i na stropovima (priključnice ili utičnice, prekidači, sklopke, izvodi za svjetiljke, zidni izvodi za stalno postavljene kućanske aparate i sl.). Osigurači na razvodnoj ploči stana služe za zaštitu vodova i trošila, a u mrežama gdje je predviđena zaštitna mjera od previsokoga dodirnog napona nulovanjem, služe i za zaštitu čovjeka u slučaju kvara na trošilima. U novije doba ulogu zaštite od previsokoga dodirnog napona preuzima zaštitna strujna sklopka koja se postavlja na razvodnu ploču. Ako nastane kvar kojim bi čovjek mogao biti ugrožen, sklopka u vrlo kratkom vremenu isključuje napon.
Telekomunikacijske instalacije stambenih zgrada služe za priključak kućnih zvona, telefonskih aparata i računala, kućnog telefona između stana i glavnog ulaza u zgradu, radioaparata i televizijskih aparata na zajedničku antenu ili kabelsku mrežu i sl. Složenije telekomunikacijske instalacije mogu imati centralni telefonski sustav i računalni sustav, a signalne instalacije imaju sustave za opsluživanje zgrade (grijanje, hlađenje, rasvjeta i sl.), vatrodojavni sustav, sustav nadzora i sl. Te se instalacije postavljaju na sličan način kao i elektroenergetske instalacije, ali se rabe posebni, najčešće bakreni vodovi (→ telekomunikacijski vodovi). U složenim se objektima elektroenergetske, telekomunikacijske i signalne instalacije pri gradnji postavljaju istodobno i u iste kanale.
Električne instalacije ostalih objekata i prostora razlikuju se prema namjeni i veličini od instalacija stambenih zgrada. Tako npr. radionička i tvornička instalacija služe u velikoj mjeri za elektromotorni pogon i za priključak posebnih naprava i uređaja, specifičnih za pojedinu radionicu ili tvornicu, a često se na podlogu postavljaju na posebne nosače s obujmicama. Osim osnovnoga sustava napajanja, ugrađuju se i sustavi sigurnosne rasvjete, neprekidnoga napajanja, rezervnoga napajanja i sl. Posebnu skupinu instalacija čine instalacije u ugroženim prostorima, gdje je moguća pojava eksplozivnih smjesa, zapaljivih plinova i para, guste, zapaljive prašine, kao npr. na benzinskim crpkama, u rudnicima i dr. U takvim se prostorima postavlja električna instalacija samo u tzv. S-izvedbi, kojom se postiže potpuna izolacija svih dijelova instalacije od okoline i koja zato ne može uzrokovati eksploziju. Takva instalacija dodatnim mehan. mjerama sprječava iskrenje ili ga zadržava unutar posebnoga zaštićenog prostora, npr. smještajem sklopnih uređaja i trošila u čelični oklop i sl.
Zasebnu skupinu čine električne instalacije na vozilima, plovilima i letjelicama. Ako se ne napajaju izvana, u njima se, dakako, mora nalaziti i samostalan izvor električne energije.
Citiranje:
električna instalacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 3. 2021.
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17564
